Daniel, 12

1. U ono æe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit æe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj æe se narod spasiti - svi koji se naðu zapisani u Knjizi.

2. Tada æe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeèni život, drugi za sramotu, za vjeènu gadost.

3. Umnici æe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uèili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeènost.

4. A ti, Daniele, drži u tajnosti ove rijeèi i zapeèati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi æe tumarati, i bezakonja æe rasti."

5. Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke.

6. Jedan upita èovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada æe doæi kraj tim èudesima?"

7. Zaèuh èovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunuæi se Vjeèno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doðe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve æe se to svršiti."

8. Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako æe to svršiti?"

9. On reèe: "Idi, Daniele, ove su rijeèi tajne i zapeèaæene do vremena svršetka.

10. Mnogi æe se oèistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici æe i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neæe urazumjeti, a umnici æe razumjeti.

11. Od èasa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuæu dvjesta i devedeset dana.

12. Blago onomu koji doèeka i dosegne tisuæu trista trideset i pet dana!

13. A ti idi i otpoèini; ustat æeš da primiš svoju baštinu na kraju dana."