Djela apostolska, 21

1. Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreæi ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru.

2. Kad naðosmo laðu za Feniciju, popesmo se i otplovismo.

3. Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreæi prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje laða imala iskrcati tovar.

4. Pronaðosmo uèenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.

5. Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se.

6. Pozdravismo se, popesmo se na laðu, a oni se vratiše kuæi.

7. Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braæu i ostali jedan dan u njih.

8. Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uðosmo u kuæu Filipa evanðelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega.

9. On je imao èetiri kæeri djevice koje su prorokovale.

10. Kako smo se zadržali mnogo dana, siðe iz Judeje neki prorok imenom Agab,

11. doðe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reèe: "Ovo govori Duh Sveti: Èovjeka èiji je ovo pojas ovako æe svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana."

12. Kada smo to èuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.

13. Nato on odvrati: "Što plaèete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa."

14. A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!"

15. Nakon tih dana spremismo se i uzaðosmo u Jeruzalem.

16. S nama poðoše i uèenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom uèeniku, da u njega odsjednemo.

17. Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braæa radosno.

18. Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naðoše se ondje i sve starješine.

19. Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što uèini Bog meðu poganima po njegovoj službi.

20. Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuæa Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona.

21. A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su meðu poganima upuæuješ na otpad od Mojsija uèeæi ih da ne obrezuju djece i ne žive po obièajima.

22. Što dakle? Èut æe svakako da si došao.

23. Uèini stoga što ti kažemo. U nas su èetiri èovjeka koji imaju zavjet.

24. Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa æe svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon.

25. A što se tièe pogana koji povjerovaše - poslali smo što odluèismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva."

26. Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uðe u Hram, oglasi svršetak dana posveæenja nakon kojih æe se za svakoga od njih prinijeti prinos.

27. Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke

28. vièuæi: "Izraelci, u pomoæ! Evo èovjeka koji sve posvuda pouèava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto."

29. Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram.

30. Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata.

31. Dok su mu o glavi radili, doðe do tisuænika èete glas da je sav Jeruzalem uzavreo.

32. On odmah uze vojnike i satnike pa otrèa dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisuænika i vojnike, prestadoše udarati Pavla.

33. Onda se tisuænik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je uèinio.

34. Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu.

35. Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine.

36. Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!"

37. Upravo na ulazu u vojarnu reèe Pavao tisuæniku: "Smijem li nešto reæi?" On ga upita: "Zar znaš grèki?

38. Ti dakle nisi onaj Egipæanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one èetiri tisuæe bodežara?"

39. Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, graðanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu."

40. Kad mu on dopusti, Pavao stojeæi na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: