1. Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, zaplaèi nad faraonom, kraljem egipatskim, i kaži mu: 'Laviæu naroda, propao si! Ti bješe kao krokodil u vodi, buèio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!'

3. Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet æu mrežu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni æe te u mojoj mreži izvuæi.

4. Ostavit æe te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te æu pustiti i zvijeri zemaljske tobom æu nahraniti!

5. Meso æu ti razbacat' po gorama, doline æu prekriti strvinom tvojom.

6. Istekom iz tebe zemlju æu napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita rijeèna njome napuniti.

7. A kada te utrnem, nebesa æu potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom æu sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošæu neæe svijetliti.

8. Sva æu svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak æu nad zemljom razastrijeti!' - rijeè je Jahve Gospoda.

9. 'Ucvilit æu srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate.

10. Narode æe mnoge strava uhvatiti, a njihovi æe se kraljevi nad tobom užasnuti njima naoèigled. I na dan pada tvojega svatko æe za svoj život neprestano strepiti.'

11. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Maè kralja babilonskoga na te æe se spustiti.

12. Tvoje æu mnoštvo pobiti maèevima junaka, najljuæi od svih naroda opustošit æe ponos Egipta i sve mnoštvo njegovo zatrijeti.

13. Svu æu stoku njegovu uništiti pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga više neæe gaziti niti æe ih životinjski papak mutiti.

14. Onda æu im vode opet stišati i uèinit æu da im rijeke kao ulje teku!' - rijeè je Jahve Gospoda.

15. 'Kad zemlju egipatsku opustošim, kad bude opljaèkano što je na njoj, kad udarim sve žitelje njezine, znat æe da sam ja Jahve.

16. Tužaljka je to koja æe se naricati. Naricat æe je kæeri naroda. Naricat æe je nad Egiptom i nad svim njegovim mnoštvom' - rijeè je Jahve Gospoda."

17. Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:

18. "Sine èovjeèji, narièi za egipatskim mnoštvom, gurni ga, njega i kæeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima što siðoše u jamu.

19. Od koga si bolji? Siði i poèini s neobrezanima.

20. Oni æe pasti meðu one što ih maè pokosi. Ležaj æe dobiti sa svim mnoštvom.

21. Najhrabriji junaci govorit æe mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomoænici tvoji siðite i poèinite s neobrezanima, maèem pokošenima!'

22. Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, maèem pokošeni.

23. Grobovi im leže na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, nekoæ užas u zemlji živih, sada pobijeni, maèem pokošeni.

24. Ondje Elam i sve mnoštvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, maèem pokošeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih siðoše: nekoæ užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siðoše.

25. Usred pobijenih ležaj smjestiše njemu i mnoštvu oko groba njegova - sve neobrezani, maèem probodeni: nekoæ užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siðoše, meðu pobijene položeni.

26. Ondje je Mešek i Tubal i sve mnoštvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, maèem probodeni, nekoæ užas u zemlji živih.

27. Ne leže s junacima davno palima, u Podzemlje siðoše s oružjem, s maèem pod glavom i sa štitom na kostima, jer bijahu užas junacima u zemlji živih.

28. I ti æeš ležati usred neobrezanih, maèem pokošenih.

29. Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoè svojemu junaštvu, i oni leže zajedno s onima što su maèem pokošeni, s neobrezanima, s onima koji u jamu siðoše.

30. Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni siðoše meðu probodene. Unatoè užasu svojega junaštva, leže neobrezani, s maèem probodenima, snoseæi svoju sramotu s onima što u jamu siðoše.

31. Vidjet æe ih faraon i utješit æe se zbog svog mnoštva - faraon i sva vojska njegova maèem pokošena, rijeè je Jahve Gospoda!

32. Jer je zadavao strah u zemlji živih, faraon i sve mnoštvo njegovo leže s neobrezanima, s maèem pokošenima - rijeè je Jahve Gospoda."





“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina