Ezekiel, 9

1. Tada zagrmje na moje uši i reèe: "Kazne grada! Priðite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!"

2. I gle, doðoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Meðu njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uðoše oni i stadoše uz tuèani žrtvenik.

3. A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva èovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor,

4. te mu reèe: "Proði gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi èela sviju koji tuguju i plaèu zbog gnusoba što se u njemu èine!"

5. A drugima reèe na moje uši: "Poðite za njim gradom i ubijajte bez milosrða. Oèi vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja.

6. Pobijte starce, mladiæe, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Poènite od mojega Svetišta!" I oni poèeše od starješina koji stajahu pred Domom.

7. I reèe im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziðoše te zaredaše ubijati gradom.

8. Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se nièice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar æeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?"

9. Reèe mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zloèina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!'

10. I zato se moje oèi neæe sažaliti i neæu im se smilovati: djela æu im njihova oboriti na glavu!"

11. I gle, èovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Uèinih kako si mi zapovjedio!"