Izaija, 42
1. Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.
2. On ne vièe, on ne diže glasa, niti se èuti može po ulicama.
3. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,
4. ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.
5. Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah biæima što njome hode.
6. Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, èvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,
7. da otvoriš oèi slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.
8. Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti èasti svoje kipovima.
9. Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaðaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.
10. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!
11. Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka klièu s gorskih vrhova!
12. Nek' daju èast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!
13. Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junaèki na svog neprijatelja.
14. "Šutjeh dugo, gluh se èinjah, svladavah se; sad vièem kao žena kada raða, dašæem i uzdišem.
15. Isušit æu brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke æu u stepe pretvoriti i moèvare isušiti.
16. Vodit æu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima æu tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To æu uèiniti i neæu propustiti.
17. Uzmaknut æe u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'"
18. Èujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!
19. Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?
20. Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi èuo!
21. Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzvelièa i proslavi Zakon svoj.
22. A narod je ovaj opljaèkan i oplijenjen, mladiæi mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!"
23. Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak?
24. Tko je pljaèkašu izruèio Jakova i otimaèima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, èijim putima ne htjedosmo hoditi, èiji Zakon nismo slušali?
25. Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.