1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeðu Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more.

3. Faraon æe reæi: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.'

4. Ja æu otvrdnuti faraonu srce, i on æe za njima poæi u potjeru. Ali ja æu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako uèine.

5. Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. "Što ovo uèinismo!" - rekoše. "Pustismo Izraelce i više nam neæe služiti."

6. Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku.

7. Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše.

8. Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice.

9. Egipæani, dakle, poðu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.

10. Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipæani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I povièu Izraelci Jahvi:

11. "Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uèinio što si nas izveo iz Egipta!

12. Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit æemo Egipæane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti."

13. "Ne bojte se!" - reèe Mojsije narodu. "Stojte èvrsto pa æete vidjeti što æe vam Jahve uèiniti da vas danas spasi: Egipæane koje danas vidite nikad više neæete vidjeti.

14. Jahve æe se boriti za vas. Budite mirni!"

15. "Zašto zapomažete prema meni?" - reèe Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put.

16. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proæi posred mora po suhu.

17. Ja æu otvrdnuti srce Egipæana, i oni æe poæi za njima, a ja æu se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima.

18. Neka znaju Egipæani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima."

19. Anðeo Božji, koji je išao na èelu izraelskih èeta, promijeni mjesto i stupi im za leða. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leða.

20. Smjesti se izmeðu vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noæ, tako te ne mogoše jedni drugima priæi cijele noæi.

21. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noæ na stranu valjao vode jakim istoènim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile,

22. Izraelci siðoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo.

23. Egipæani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru.

24. Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku.

25. Zakoèi toèkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - povièu Egipæani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipæana!" Tada æe Jahve Mojsiju:

26. "Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipæane, na njihova kola i konjanike."

27. Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipæani, bježeæi, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda.

28. Tako vode, slijevajuæi se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini.

29. A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva.

30. Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipæane na morskome žalu.

31. Osvjedoèi se Izrael i o silnoj moæi koju Jahve pokaza nad Egipæanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.





O maldito “eu” o mantém apegado à Terra e o impede de voar para Jesus. São Padre Pio de Pietrelcina