1. Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgaè poslije jematve: nema bobice grožða da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim!

2. Vjernici su išèezli iz zemlje: nijednog pravednika meðu ljudima! Svi vrebaju za krvoproliæem, svaki svome bratu mrežu postavlja.

3. Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odluèuje.

4. I najbolji meðu njima je kao trn, najpravedniji kao draèa živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.

5. Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš.

6. Jer sin svoga oca zlostavlja, kæerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukuæanin.

7. A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, èekam na Boga koji spasava, Bog moj mene æe uslišati.

8. Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat æu; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja.

8. Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju?

9. Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest æe me na svjetlost, gledat æu pravednost njegovu.

10. Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida æe se pokriti ona koja mi je govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje æe se oèi naslaðivati kad je ugledam: ona æe biti zgažena kao blato na putu.

11. Dolazi dan kad æe se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko æe se prostirati tvoje granice!

12. Toga dana dolazit æe k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore.

13. Zemlja æe postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih.

14. Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voænjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane!

15. Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam èudesa!

16. Narodi æe ih vidjeti i bit æe posramljeni uza svu silu svoju; stavit æe ruku na usta i uši æe im oglušiti.

17. Lizat æe prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Iziæi æe dršæuæi iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom.

19. Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opaèine, baci na dno mora sve grijehe naše!

20. Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.





“Que Jesus reine sempre soberano no seu coração e o faça cada vez mais digno de seus divinos dons.” São Padre Pio de Pietrelcina