1. Na obali rijeka babilonskih sjeðasmo i plakasmo spominjuæi se Siona;

2. o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3. I tada naši tamnièari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivaèi naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

4. Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuðinskoj!

5. Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6. Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7. Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"

8. Kæeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9. Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenèad!





“É sempre necessário ir para a frente, nunca para trás, na vida espiritual. O barco que pára em vez de ir adiante é empurrado para trás pelo vento.” São Padre Pio de Pietrelcina