Encontrados 779 resultados para: Svoju

  • I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" (Knjiga Postanka 1, 26)

  • Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. (Knjiga Postanka 1, 27)

  • Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo. (Knjiga Postanka 2, 24)

  • Èovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe: "Muško sam èedo stekla pomoæu Jahve!" (Knjiga Postanka 4, 1)

  • Kajin pozna svoju ženu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. (Knjiga Postanka 4, 17)

  • Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reèe ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." (Knjiga Postanka 4, 25)

  • Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio èovjeka, napravio ga je na priliku svoju; (Knjiga Postanka 5, 1)

  • Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeðu mene i zemlje. (Knjiga Postanka 9, 13)

  • Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. (Knjiga Postanka 11, 31)

  • Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu što su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, (Knjiga Postanka 12, 5)

  • Kad je Abram èuo da mu je bratiæ zarobljen, skupi svoju momèad - roðenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poðe u potjeru do Dana. (Knjiga Postanka 14, 14)

  • Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. (Knjiga Postanka 16, 3)


“Onde não há obediência, não há virtude. Onde não há virtude, não há bem, não há amor; e onde não há amor, não há Deus; e sem Deus não se chega ao Paraíso. Tudo isso é como uma escada: se faltar um degrau, caímos”. São Padre Pio de Pietrelcina