Encontrados 56 resultados para: pokloni

  • Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni (Knjiga Postanka 23, 7)

  • odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u èast Jahvi koji je prolazio mimo kuæe Izraelaca kad je usmræivao Egipæane, a naše kuæe pošteðivao." Tada narod popada nièice i pokloni se. (Knjiga Izlaska 12, 27)

  • Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. (Knjiga Izlaska 34, 8)

  • otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo èemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, (Ponovljeni zakon 17, 3)

  • A on odgovori: "Ne, ja sam voða vojske Jahvine i upravo sam došao ..." Tada Jošua pade nièice, pokloni mu se i reèe: "Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?" (Jošua 5, 14)

  • Ona tada pade nièice, pokloni se do zemlje i reèe: "Èime sam stekla toliku milost u oèima tvojim da mi posveæuješ pažnju kad sam tuðinka?" (Knjiga o Ruti 2, 10)

  • Taj je èovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sveæenici Jahvini. (Prva knjiga o Samuelu 1, 3)

  • A koji god ostane od tvoga doma, dolazit æe da mu se pokloni i da izmoli srebrn novèiæ ili hljeb kruha i kazat æe: 'Molim te, primi me u kakvu god službu sveæenièku, da imam zalogaj kruha.'" (Prva knjiga o Samuelu 2, 36)

  • I Samuel se vrati sa Šaulom i Šaul se pokloni Jahvi. (Prva knjiga o Samuelu 15, 31)

  • Kad je momak otišao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. (Prva knjiga o Samuelu 20, 41)

  • Zatim ustade David, iziðe iz peæine i vikne za Šaulom: "Gospodaru kralju!" A kad se Šaul obazre, David se baci nièice na zemlju i pokloni mu se. (Prva knjiga o Samuelu 24, 9)

  • A ona ustade, pokloni se do zemlje i reèe: "Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!" (Prva knjiga o Samuelu 25, 41)


“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina