Encontrados 214 resultados para: sinove

  • Èetvrti je ždrijeb izašao za Jisakara, za sinove Jisakarove po njihovim porodicama. (Jošua 19, 17)

  • Šesti ždrijeb izaðe za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama. (Jošua 19, 32)

  • Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova (Jošua 22, 1)

  • Tada sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve meðu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saèuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." (Jošua 22, 31)

  • Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da siðu u ravnicu. (Knjiga o sucima 1, 34)

  • Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. (Knjiga o sucima 3, 1)

  • Onda doðe u kuæu svoga oca u Ofri i pobi svoju braæu, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlaði sin Jerubaalov jer se bijaše sakrio. (Knjiga o sucima 9, 5)

  • a vi danas ustaste protiv kuæe moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graðanima Šekema uèiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! (Knjiga o sucima 9, 18)

  • Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreæi mu: "Neæeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene." (Knjiga o sucima 11, 2)

  • Vratite se natrag, kæeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noæas i da rodim sinove' - (Knjiga o Ruti 1, 12)

  • Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveæi ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? (Prva knjiga o Samuelu 2, 29)

  • Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas." (Prva knjiga o Samuelu 7, 5)


“Queira o dulcíssimo Jesus conservar-nos na Sua graça e dar-nos a felicidade de sermos admitidos, quando Ele quiser, no eterno convívio…” São Padre Pio de Pietrelcina