Djela apostolska, 18

1. Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.

2. Ondje naðe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je

3. i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari.

4. Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke.

5. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Rijeèi svjedoèeæi Židovima da Isus jest Krist.

6. Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reèe im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima."

7. I ode odande te prijeðe u kuæu nekoga bogobojazna èovjeka, imenom Ticija Justa, èija kuæa bijaše tik do sinagoge.

8. A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinæana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se.

9. Jedne noæi reèe Gospodin Pavlu u viðenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati!

10. Ta ja sam s tobom i nitko se neæe usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu."

11. Tako se zadrža godinu i šest mjeseci nauèavajuæi meðu njima rijeè Božju.

12. Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu

13. i rekoše: "Ovaj potièe ljude da protiv zakona štuju Boga."

14. Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reèe Židovima: "Da je posrijedi zloèin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo;

15. je li pak raspra o rijeèi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviðajte sami; u tome ja ne želim biti sudac."

16. I otpremi ih iz sudnice.

17. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.

18. Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braæom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.

19. Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uðe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima.

20. Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade,

21. nego se oprosti: "Još æu se, reèe, vratiti k vama, bude li Božja volja." I otplovi iz Efeza.

22. Kad stiže u Cezareju, uziðe pozdraviti Crkvu pa onda siðe u Antiohiju.

23. Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim podruèjem i Frigijom utvrðujuæi sve uèenike.

24. Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, èovjek rjeèit i upuæen u Pisma, stiže u Efez.

25. On bijaše upuæen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i nauèavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje.

26. Poèe on tako smjelo govoriti u sinagogi. Èuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji.

27. A kad je nakanio otiæi u Ahaju, ohrabriše ga braæa i napisaše uèenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti

28. jer je snažno pobijao Židove javno pokazujuæi iz Pisama da Isus jest Krist.