Izaija, 30

1. Teško sinovima odmetnièkim! - rijeè je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju.

2. Zaputiše se u Egipat, ne pitajuæi usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se zaštite u sjeni Egipta.

3. Zaklon faraonov bit æe na sramotu, i na ruglo zaštita u sjeni Egipta.

4. Eno mu knezova veæ u Soanu, podanici stigoše u Hanes:

5. svi æe se oni razoèarati u narodu beskorisnom, neæe im biti na pomoæ ni na korist, veæ na sramotu i porugu.

6. Proroštvo o negepskim životinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji rièu, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na leðima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom.

7. Jer prazna je i ništavna pomoæ Egipta, zato ga i zovemo: Rahab - danguba.

8. Ded napiši na ploèu i zapiši u knjigu da vremenima buduæim svjedoèanstvo ostane.

9. Ovo je narod odmetnièki, sinovi lažljivi, sinovi koji neæe da slušaju Zakon Jahvin.

10. Vidovitima oni govore: "Okanite se viðenja!" a vidiocima: "Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte!

11. Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s oèiju Sveca Izraelova!"

12. Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: "Jer rijeè ovu odbacujete, a uzdate se u opaèinu i prijevaru i na njih se oslanjate,

13. grijeh æe vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izboèene, koja prijeti rušenjem.

14. Da se sruši k'o što se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se meðu krhotinama ne naðe ni rbine, žerave da uzmeš s ognjišta il' zagrabiš vode iz studenca."

15. Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraæenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste.

16. Rekoste: 'Ne! Pobjeæi æemo na konjima!' - i zato, bježat æete! 'Na brzim æemo konjima jahati!' - i zato, bit æe brži vaši neprijatelji!"

17. Pobjeæi æe vas tisuæa kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u bijeg æete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljaèa na vrhu gore il' na brijegu zastava.

18. Al' Jahve èeka èas da vam se smiluje, i stog izglÄedÄa da vam milost iskaže, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega èekaju.

19. Da, puèe sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plaèi! Èim zaèuje vapaj tvoj, odmah æe ti se smilovati; èim te èuje, uslišit æe te.

20. Hranit æe vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se više neæe kriti tvoj Uèitelj - oèi æe ti gledati Uèitelja tvoga.

21. I uši æe tvoje èuti rijeè gdje iza tebe govori: "To je put, njime idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.

22. Smatrat æeš neèistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit æeš ih kao neèist i reæi im: "Napolje!"

23. A on æe dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit æe obilat i hranjiv. Stoka æe tvoja pasti u onaj dan po prostranim pašnjacima.

24. Volovi i magarci što obraðuju zemlju jest æe osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijaèom.

25. I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit æe potoka i rjeèica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile.

26. Tada æe svjetlost mjeseèeva biti kao svjetlost sunèana, a svjetlost æe sunèana postati sedam puta jaèa, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlijeèi rane svojih udaraca.

27. Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire.

28. Dah mu je kao potok nabujali što do grla seže. On dolazi da prosije narode rešetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u èeljusti naroda.

29. Tad æe vam pjesma biti kao u noæima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodoèasti na Goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj.

30. Jahve æe zagrmjet glasom velièajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene.

31. Od glasa Jahvina prepast æe se Asur, šibom ošinut.

32. I kad god ga udari šiba kaznena, kojom æe ga Jahve išibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje!

33. Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomaèa visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega æe spaliti.