1. Sinovima Josipovim pripao je ždrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori;

2. od Betel-Luza meða se nastavljala podruèjem Arkijaca do Atarota.

3. Potom se spuštala na zapad do jafletske meðe, sve do Donjeg Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more.

4. To je bila baština Josipovih sinova: Manašea i Efrajima.

5. Podruèje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: meða baštine njihove prema istoku išla je od Atrot Adara pa do Gornjega Bet-Horona.

6. Odatle se pružala do mora ... (išla na) Mikmetat na sjeveru i zavijala dalje na istok prema Taanat Šilu i prolazila s istoène strane do Janoaha.

7. Od Janoaha spuštala se u Atarot i Naarat i onda, dotièuæi se Jerihona, udarala na Jordan.

8. Od Tapuaha išla je ta meða prema zapadu do potoka Kane te izbijala na more. To je bila baština plemena sinova Efrajimovih po njihovim porodicama.

9. A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i još odvojene gradove usred baštine sinova Manašeovih.

10. Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci ostali meðu sinovima Efrajimovim do danas, ali im bijaše nametnuta tlaka.





“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina