1. Pošto je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeæanje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazoènosti svega naroda razlièita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru:

2. "Tko si ti, Ahiore, ti i plaæenici Efrajimovi, da danas ovako prorokuješ meðu nama i savjetuješ da odustanemo od borbe protiv roda Izraelova? Bog njihov da bi im bio štit? Ali tko je Bog, osim Nabukodonozora? On æe poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov neæe spasiti.

3. Mi, sluge kraljeve, mi æemo ih smrviti kao jednog èovjeka. Neæe izdržati žestine našega konjaništva.

4. Njime æemo ih zdrobiti. Brda æe se natopiti njihovom krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Neæe se ni održati pred nama, svi æe izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao, a rijeèi njegove neæe ostati neispunjene.

5. A ti, Ahiore, plaæenièe amonski, koji si tako govorio u dan izopaèenosti svoje, neæeš više gledati moga lica od današnjeg dana pa sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta.

6. Tada æe gvožðe mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine tvoje i ti æeš pasti meðu ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv njega.

7. Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od prilaznih gradova:

8. neæeš poginuti dok ne budeš zatrt s njima.

9. Ako u srcu svome gajiš nadu da neæe biti osvojeni, zašto onda tvoje lice pokazuje toliku utuèenost? Rekoh: nijedna od rijeèi mojih neæe ostati neispunjena."

10. Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u šatoru njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih.

11. Njegove ga sluge uhvatiše, odvedoše izvan tabora prema ravnici, iz ravnice provedoše ga prema brdima i dovedoše na izvore koji se nalaze pod Betulijom.

12. Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvatiše oružje, iziðoše iz grada prema vrhu brda, a praæari zauzeše put što se tuda uspinje i poèeše bacati kamenice na njih da im sprijeèe penjanje.

13. Oni se onda skloniše pod brdo, svezaše Ahiora i ostaviše ga na podnožju brda, pa se vratiše svome gospodaru.

14. Sišavši iz svoga grada, sinovi Izraelovi priðoše mu, odvezaše ga i odvedoše u Betuliju i dovedoše pred gradske glavare.

15. Tih dana vršili su tu dužnost Ozija, sin Mihin od plemena Šimunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov.

16. Dozvaše gradske starješine, ali doðoše na zbor i svi mladiæi i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim.

17. Ahior ih izvijesti o svemu što je reèeno na Holofernovu vijeæanju: što je sam kazao voðama Asurovim i što je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova.

18. Tada narod pade nièice, iskaza štovanje Bogu svome i zavapi:

19. "Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posveæenih!"

20. Potom utješiše Ahiora i pohvališe ga.

21. Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starješinama gozbu. Svu noæ dozivahu u pomoæ Boga Izraelova.





“Que Nossa Senhora nos obtenha o amor à cruz, aos sofrimentos e às dores.” São Padre Pio de Pietrelcina