1. Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo."

2. A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije.

3. Tada Jahve reèe Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavièaj, i ja æu biti s tobom!"

4. Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,

5. pa im reèe: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.

6. I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao;

7. pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaæu mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu.

8. Ako bi on rekao: 'Svaka šarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaæu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste.

9. Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao.

10. Jednom, kad se stado oploðivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimièno bijeli i šareni.

11. Još u snu anðeo Božji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh.

12. A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban èinio.

13. Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uèinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavièaj!'"

14. Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome oèinskom domu?

15. Zar nas otac nije smatrao tuðinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio!

16. Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!"

17. Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene;

18. pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.

19. Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne kumire koji su pripadali njezinu ocu.

20. Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da æe bježati.

21. I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeðe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu.

22. Treæeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.

23. On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu.

24. Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noæu u snu, te mu reèe. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!"

25. Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.

26. Onda Laban reèe Jakovu: "Što si to htio zavaravajuæi me i odvodeæi mi kæeri kao zarobljenice na maèu?

27. Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.

28. Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kæeri i svoju unuèad! Zbilja si ludo postupio.

29. U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noæas mi reèe: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!'

30. Sada dobro, otišao si jer si èeznuo za svojim oèinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?"

31. Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kæeri.

32. A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila.

33. Tako Laban uðe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne naðe. Izišavši iz Leina šatora, uðe u šator Rahelin.

34. A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne naðe.

35. Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao.

36. Sad se Jakov ražesti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš?

37. Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kuæanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci meðu nama dvojicom.

38. Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.

39. Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noæu.

40. Èesto sam danju skapavao od žeði, a obnoæ od studeni. San je bježao od mojih oèiju.

41. Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kuæi èetrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kæeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.

42. Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoæ dosudio."

43. Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile?

44. Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izmeðu mene i tebe."

45. Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,

46. a onda reèe svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.

47. Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".

48. Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeðu mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,

49. ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali.

50. Ako budeš loše postupao prema mojim kæerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog biti svjedok izmeðu mene i tebe."

51. Potom Laban reèe Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeðu sebe i tebe:

52. ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neæu iæi na te iza ove gomile i da ti neæeš iæi na me iza ove gomile i ovog stupa.

53. Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka.

54. Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici.





“Mesmo quando perdemos a consciência deste mundo, quando parecemos já mortos, Deus nos dá ainda uma chance de entender o que é realmente o pecado, antes de nos julgar. E se entendemos corretamente, como podemos não nos arrepender?” São Padre Pio de Pietrelcina