1. Dogodit æe se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova.

2. K njoj æe se stjecat svi narodi, nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèit' svojim putovima, i hodit æemo stazama njegovim. Jer æe sa Siona Zakon izaæi, rijeè Jahvina iz Jeruzalema."

3. On æe upravljati mnogim puèanstvima i bit æe sudac moænim narodima. Svoje æe maèeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neæe maèa dizati niti æe se više za rat vježbati.

4. Svaki æe mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neæe plašiti. To rekoše usta Jahve nad Vojskama.

5. Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka.

6. "U onaj dan - rijeè je Jahvina - sabrat æu hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo uèinio.

7. Od hromih æu Ostatak uèiniti, moæan narod od onih što su izgnani." Tada æe Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.

8. I ti Kulo stadÄa, Ofele Kæeri sionske, opet æe se tebi vratiti prijašnja vlast, kraljevstvo Kæeri jeruzalemske.

9. Zašto sada kukaš kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju?

10. Savijaj se od boli i krièi, Kæeri sionska, kao žena koja poraða, jer æeš sada iz grada iziæi i stanovati na polju. Do Babilona ti æeš otiæi, ondje æeš se osloboditi, ondje æe te Jahve otkupiti iz šaka tvojih dušmana.

11. A sada se mnogi narodi protivu tebe sabraše. Oni govore: "Neka se obešèasti, neka se naše oèi nasite Siona!"

12. Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao.

13. Ustani! Ovrši žito, Kæeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt æeš mnoge narode; zavjetovat æeš Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.

14. Utvrdi se sada, Tvrðavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova.





“O temor e a confiança devem dar as mãos e proceder como irmãos. Se nos damos conta de que temos muito temor devemos recorrer à confiança. Se confiamos excessivamente devemos ter um pouco de temor”. São Padre Pio de Pietrelcina