Pjesma nad pjesmama, 3

1. Po ležaju svome, u noæima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla.

2. Ustat æu dakle i optrèati grad, po ulicama i trgovima tražit æu onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla.

3. Sretoše me èuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?"

4. Tek što poðoh od njih, naðoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neæu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuæu majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje.

5. Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

6. Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih?

7. Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka izmeðu najkršnijih u Izraelu.

8. Svi su vièni maèevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noænih.

9. Sebi je prijestolje naèinio kralj Salomon od drveta libanskoga.

10. Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kæeri jeruzalemskih.

11. Izaðite, kæeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenèala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.