1. Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:

2. silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.

3. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braæu svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.

4. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obeæanja;

5. njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

6. Ali ne kao da se izjalovila rijeè Božja. Jer nisu Izrael svi koji potjeèu od Izraela;

7. i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku æe ti se nazivati potomstvo;

8. to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obeæanja raèunaju se u potomstvo.

9. Evo doista rijeèi obeæanja: U ovo æu doba doæi i Sara æe imati sina.

10. Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.

11. Pa kad još blizanci ne bijahu roðeni niti uèiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:

12. ne po djelima, nego po onome tko poziva - reèeno joj je: Stariji æe služiti mlaðemu,

13. kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

14. Što æemo dakle reæi? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!

15. Ta Mojsiju veli: Smilovat æu se komu hoæu da se smilujem; sažalit æu se nad kim hoæu da se sažalim.

16. Nije dakle do onoga koji hoæe ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji se smiluje.

17. Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moæ i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

18. Tako dakle: smiluje se komu hoæe, a otvrdnjuje koga hoæe.

19. Da, reæi æeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?

20. Èovjeèe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim naèinio?"

21. Ili zar lonèar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naèini posudu sad èasnu, sad neèasnu.

22. A što ako je Bog, hoteæi oèitovati gnjev i obznaniti svoju moæ u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,

23. da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrða, koje unaprijed pripravi za slavu,

24. na nama koje pozva ne samo izmeðu Židova nego i izmeðu pogana?

25. Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat æu narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.

26. Na mjestu gdje im je reèeno: Vi niste moj narod prozvat æe se sinovi Boga živoga.

27. Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova æe Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak æe se spasiti;

28. jer rijeè æe ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.

29. Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.

30. Što æemo dakle reæi? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.

31. Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.

32. Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,

33. kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neæe se postidjeti.





“Nunca vá se deitar sem antes examinar a sua consciência sobre o dia que passou. Enderece todos os seus pensamentos a Deus, consagre-lhe todo o seu ser e também todos os seus irmãos. Ofereça à glória de Deus o repouso que você vai iniciar e não esqueça do seu Anjo da Guarda que está sempre com você.” São Padre Pio de Pietrelcina