Gefunden 140 Ergebnisse für: Lot

  • Šem i Jafet uzmu ogrtaè, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, iduæi natraške, pokriju oèevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. (Knjiga Postanka 9, 23)

  • Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. (Knjiga Postanka 11, 27)

  • Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. (Knjiga Postanka 11, 31)

  • Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. (Knjiga Postanka 12, 4)

  • Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu što su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, (Knjiga Postanka 12, 5)

  • Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. (Knjiga Postanka 13, 1)

  • I Lot, koji iðaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, (Knjiga Postanka 13, 5)

  • Svaða je nastajala izmeðu pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. (Knjiga Postanka 13, 7)

  • Zato Abram reèe Lotu: "Neka ne bude svaðe izmeðu mene i tebe, izmeðu pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braæa! (Knjiga Postanka 13, 8)

  • Lot podiže oèi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - (Knjiga Postanka 13, 10)

  • Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. (Knjiga Postanka 13, 11)

  • Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. (Knjiga Postanka 13, 12)


“Todas as pessoas que escolhem a melhor parte (viver em Cristo) devem passar pelas dores de Cristo; algumas mais, algumas menos…” São Padre Pio de Pietrelcina