Baruh, 4

1. Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji æe trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj æe živjeti; tko ga napusti, taj æe umrijeti.

2. Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:

3. ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuðemu.

4. Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!

5. Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!

6. Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izruèeni neprijateljima;

7. Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujuæi zlodusima, a ne Bogu.

8. Zaboravili ste Boga vjeènog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila.

9. Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.

10. Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruèi Vjeèni sinove i kæeri.

11. S radošæu sam ih hranila, s tugom i plaèem gledam gdje odlaze.

12. Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona.

13. Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.

14. Doðite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vjeèni sinove i kæeri!

15. Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuðega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;

16. odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kæeri.

17. Kako bih vam mogla ja pomoæi?

18. Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja.

19. Idite, djeco, otiðite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna;

20. skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat æu Vjeènoga.

21. Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on æe vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja.

22. Jer u Vjeènog se uzdam, on æe vas spasiti; od Svetoga oèekujem radost: uskoro na vas æe se smilovati, Vjeèni, Spasitelj vaš.

23. S tugom i plaèem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog æe vas meni vratiti s radošæu i klicanjem za sva vremena.

24. Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako æe naskoro vidjeti gdje æe vas izbaviti Bog, koji æe doæi u velikoj slavi i sjaju Vjeènoga.

25. Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet æeš njegovu propast, na njegovu æeš šiju staviti nogu.

26. Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj.

27. Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on æe vas se spomenuti.

28. Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošæu deseterostrukom.

29. Jer onaj koji je na vas nesreæu doveo, vašim æe spasenjem vratiti vam vjeènu radost.

30. Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit æe te onaj koji ti dade ime.

31. Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!

32. Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove!

33. Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako æe tugovati nad svojim opustošenjem.

34. Neæe se veseliti mnogome puèanstvu, obijest æe mu se preobratit' u tugovanje,

35. od Vjeènoga na nj æe doæi oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit æe stan zlodusima.

36. Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga.

37. Evo, vraæaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i klièu u slavu Božju.