Daniel, 10

1. Treæe godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena rijeè - rijeè istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti rijeè, i razumijevanje bi mu dano u viðenju.

2. U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice:

3. nisam jeo teènih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne proðoše te tri sedmice.

4. Dvadeset i èetvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa;

5. podigoh oèi da vidim, i gle: Èovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,

6. tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oèi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglaðene, zvuk rijeèi njegovih kao žamor mnoštva.

7. Jedini ja, Daniel, gledah ovo viðenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju.

8. Ostadoh sam gledajuæi to veliko viðenje; onemoæah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.

9. Zaèuh glas njegovih rijeèi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.

10. I gle: ruka me dotaèe i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove.

11. On mi reèe: "Daniele, miljenièe, pripazi na rijeèi koje æu ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reèe, a ja ustadoh dršæuæi.

12. I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluèio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijeèi uslišane i ja sam došao zbog tvojih rijeèi.

13. Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doðe mi u pomoæ. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,

14. a ja doðoh da ti kažem što æe zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još æe jedno viðenje biti za one dane."

15. Pošto mi to reèe, ja oborih pogled na zemlju, bez rijeèi.

16. I gle: onaj, slièan sinu èovjeèjem dotaèe se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viðenja obuzeše me tjeskobe i onemoæah.

17. I kako æe sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoæah i dah me ostavi?"

18. Tada me se opet dotaèe onaj što bijaše kao èovjek te me okrijepi.

19. On reèe: "Ne boj se, miljenièe! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!"

20. Tada æe on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad æu se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a èim svršim, doæi æe Knez Grèke.

21. Ali æu ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,