Djela apostolska, 13

1. U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uèitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda èetverovlasnika, i Savao.

2. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reèe Duh Sveti: "De mi odluèite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao."

3. Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.

4. Poslani od Svetoga Duha siðu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar.

5. Kad se naðoše u Salamini, navješæivahu rijeè Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.

6. Pošto pak proðoše sav otok do Pafa, naðoše nekog vraèara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu.

7. On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, èovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska èuti rijeè Božju,

8. ali im se usprotivi Elim, Vraèar - tako mu se ime prevodi - nastojeæi odvratiti namjesnika od vjere.

9. Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom

10. i reèe: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine ðavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje?

11. Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet æeš i neko vrijeme neæeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajuæi stade tražiti ruke vodilje.

12. Videæi što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.

13. Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.

14. Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli.

15. Nakon èitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braæo, rekoše, ima li u vas koja rijeè utjehe za narod, govorite!"

16. Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reèe: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, èujte!

17. Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje.

18. Oko èetrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji

19. pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj

20. za kakve èetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka.

21. Onda zaiskaše kralja pa im Bog za èetrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova.

22. Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoèi: Naðoh Davida, sina Jišajeva, èovjeka po svom srcu, koji æe ispuniti sve moje želje.

23. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeæanju Izraelu Spasitelja, Isusa.

24. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraæenja svemu narodu izraelskomu.

25. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuæe na nogama.'"

26. "Braæo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se meðu vama Boga boje, nama je upravljena ova Rijeè spasenja.

27. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni rijeèi proroèkih što se èitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše.

28. Premda ne naðoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne.

29. Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob.

30. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

31. On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom."

32. "I mi vam navješæujemo evanðelje: obeæanje dano ocima

33. Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.

34. Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neæe vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat æu vama svetinje Davidove, pouzdane.

35. Zato i na drugome mjestu kaže: Neæeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži.

36. David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež,

37. a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži.

38. /

39. Neka vam dakle braæo, znano bude: po Ovome vam se navješæuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od èega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!

40. Pazite da se ne zbude što je reèeno u Prorocima:

41. Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo èinim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa."

42. Na izlasku su ih molili da im iduæe subote o tome govore.

43. A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice poðoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.

44. Iduæe se subote gotovo sav grad zgrnu èuti rijeè Gospodnju.

45. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujuæi suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio.

46. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rijeè Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vjeènoga, obraæamo se evo poganima.

47. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.

48. Pogani koji su slušali radovali su se i slavili rijeè Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu odreðeni za život vjeèni.

49. Rijeè se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.

50. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja.

51. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij.

52. A uèenici su se ispunjali radošæu i Duhom Svetim.