1. Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uðe u Kafarnaum.

2. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag.

3. Kad je satnik èuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleæi ga da doðe i ozdravi mu slugu.

4. Kad oni doðoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to uèiniš

5. jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio."

6. Isus se uputi s njima. I kad bijaše veæ kuæi nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muèi se. Nisam dostojan da uðeš pod krov moj.

7. Zato se i ne smatrah dostojnim doæi k tebi. Nego - reci rijeè da ozdravi sluga moj.

8. Ta i ja, premda sam vlasti podreðen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Doði' - i doðe, a sluzi svomu: 'Uèini to' - i uèini."

9. Èuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reèe: "Kažem vam, ni u Izraelu na naðoh tolike vjere."

10. Kad se oni koji su bili poslani vratiše kuæi, naðoše slugu zdrava.

11. Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi uèenici i silan svijet.

12. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

13. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reèe joj: "Ne plaèi!"

14. Pristupi zatim, dotaèe se nosila; nosioci stadoše, a on reèe: "Mladiæu, kažem ti, ustani!"

15. I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

16. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreæi: "Prorok velik usta meðu nama! Pohodi Bog narod svoj!"

17. I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

18. Sve to dojaviše Ivanu njegovi uèenici. On dozva dvojicu svojih uèenika

19. i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?"

20. Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?'"

21. Upravo u taj èas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.

22. Tada im odgovori: "Poðite i javite Ivanu što ste vidjeli i èuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se èiste, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješæuje evanðelje.

23. I blago onom tko se ne sablazni o mene."

24. Kad Ivanovi glasnici odoše, poèe Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?

25. Ili što ste izašli vidjeti: Èovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeæi i raskošju po kraljevskim su dvorima.

26. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka!

27. On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.

28. Kažem vam: meðu roðenima od žene nitko nije veæi od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veæi je od njega."

29. Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom.

30. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.

31. "S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik?

32. Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!'

33. Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Ðavla ima!'

34. Došao je Sin Èovjeèji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'

35. Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."

36. Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uðe u kuæu farizejevu i priðe stolu.

37. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kuæi pa ponese alabastrenu posudicu pomasti

38. i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poèe mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašæu.

39. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotièe: da je grešnica."

40. A Isus, da mu odgovori, reèe: "Šimune, imam ti nešto reæi." A on æe: "Uèitelju, reci!" A on:

41. "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset.

42. Buduæi da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji æe ga dakle od njih više ljubiti?"

43. Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reèe mu Isus: "Pravo si prosudio."

44. I okrenut ženi reèe Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uðoh ti u kuæu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla.

45. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uðe, ne presta mi noge cjelivati.

46. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašæu noge pomaza.

47. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi."

48. A ženi reèe: "Oprošteni su ti grijesi."

49. Sustolnici poèeli nato meðu sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?"

50. A on reèe ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"





“Todas as graças que pedimos no nome de Jesus são concedidas pelo Pai eterno.” São Padre Pio de Pietrelcina