1. Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuæi i navješæujuæi evanðelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica

2. i neke žene koje bijahu izlijeèene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam ðavola;

3. zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

4. Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:

5. "Iziðe sijaè sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.

6. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage.

7. Drugo opet pade meðu trnje i trnje ga preraste i uguši.

8. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

9. Upitaše ga uèenici kakva bi to bila prispodoba.

10. A on im reèe: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajuæi ne vide i slušajuæi ne razumiju."

11. "A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijeè Božja.

12. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi ðavao i odnosi Rijeè iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.

13. A na kamenu - to su oni koji kad èuju, s radošæu prime Rijeè, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu.

14. A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda.

15. Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Rijeè, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."

16. "Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost.

17. Ta ništa nije tajno što se neæe oèitovati; ništa skriveno što se neæe saznati i na vidjelo doæi."

18. "Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što misli da ima."

19. A majka i braæa njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva.

20. Javiše mu: "Majka tvoja i braæa tvoja stoje vani i žele te vidjeti."

21. A on im odgovori: "Majka moja, braæa moja - ovi su koji rijeè Božju slušaju i vrše."

22. Jednoga dana uðe u laðu on i uèenici njegovi. I reèe im: "Prijeðimo na onu stranu jezera." I otisnuše se.

23. Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli.

24. Oni pristupiše i probudiše ga govoreæi: "Uèitelju, uèitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.

25. A on æe im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u èudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"

26. Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.

27. Èim iziðe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog èovjeka koji imaše zloduhe. Veæ dugo vremena nije se uopæe odijevao niti stanovao u kuæi, nego po grobnicama.

28. Kad opazi Isusa, zastenja, pade nièice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muèi me!"

29. Jer bijaše zapovjedio neèistom duhu da iziðe iz toga èovjeka. Da, dugo ga je veæ vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama èuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.

30. Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reèe: "Legija", jer u nj uðoše mnogi zlodusi.

31. I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.

32. A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti uæi u njih. I on im dopusti.

33. Tada zlodusi iziðoše iz èovjeka i uðoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.

34. Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima.

35. A ljudi iziðoše vidjeti što se dogodilo. Doðoše Isusu i naðoše èovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obuèen i zdrave pameti. I prestraše se.

36. A oèevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio.

37. I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uðe u laðu i vrati se.

38. A moljaše ga èovjek iz koga iziðoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreæi:

39. "Vrati se kuæi i pripovijedaj što ti uèini Bog." On ode razglašujuæi po svem gradu što mu uèini Isus.

40. Na povratku Isusa doèeka mnoštvo jer su ga svi željno išèekivali.

41. I gle, doðe èovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doðe u njegovu kuæu.

42. Imaše kæer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.

43. A neka žena koja je veæ dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na lijeènike i nitko je nije mogao izlijeèiti,

44. priðe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.

45. I reèe Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar æe: "Uèitelju, mnoštvo te gura i pritišæe."

46. A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene."

47. A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila.

48. A on joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"

49. Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kæi, ne muèi više Uèitelja."

50. Èuo to Isus pa mu reèe: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona æe se spasiti!"

51. Uðe u kuæu, ali nikomu ne dopusti da s njim uðe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.

52. A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reèe: "Ne plaèite! Nije umrla, nego spava!"

53. No oni mu se podsmjehivahu znajuæi da je umrla.

54. On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"

55. I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.

56. Njezini se roditelji zaèudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.





“Deus quer que as suas misérias sejam o trono da Sua misericórdia.” São Padre Pio de Pietrelcina