Izaija, 3
1. Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoæ u kruhu i pomoæ u vodi,
2. junaka i ratnika, suca i proroka, vraèa i starješinu, pedesetnika i odliènika,
3. savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi èaranjem.
4. "A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju."
5. Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasræe na starca, prostak na odliènika
6. te svatko brata hvata u oèinskoj kuæi: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!"
7. A on æe se, u dan onaj, braniti: "Neæu da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara."
8. Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove.
9. Lice njihovo protiv njih svjedoèi, razmeæu se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.
10. Kažite: "Blago pravedniku, hranit æe se plodom djela svojih!
11. Jao opakome, zlo æe mu biti, na nj æe pasti djela ruku njegovih."
12. Deran tlaèi narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš.
13. Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,
14. Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kuæama što oteste siromahu.
15. S kojim pravom narod moj tlaèite i gazite lice siromaha?" - rijeè je Jahve, Gospoda nad Vojskama.
16. I reèe Jahve: "Što se to ohole kæeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?
17. Oæelavit æe Gospod tjeme kæeri sionskih, obnažit æe Jahve golotinju njihovu."
18. U onaj æe dan Gospod strgnuti sve èime se ona ponosi: ukosnice i mjeseèiæe,
19. naušnice, narukvice i koprene,
20. poveze, lanèiæe, pojaseve, boèice s miomirisima i privjese,
21. prstenje i nosne prstenove,
22. skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice,
23. zrcala i košuljice, povezaèe i rupce.
24. Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrèa, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.
25. Muževi tvoji od maèa æe pasti, junaci tvoji u kreševu.
26. Vrata æe tvoja kukat' i tugovati, na zemlji æeš sjedit' napuštena.