Izaija, 33

1. Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljaèkaš nepljaèkan, kad prestaneš, tebe æe opustošiti, opljaèkat' te kad prestaneš pljaèkati.

2. Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.

3. Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci

4. i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj æe navaliti kao jato skakavaca.

5. Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošæu.

6. Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.

7. Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaèu gorko.

8. Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.

9. Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.

10. "Sada æu ustati", veli Jahve, "sada æu se diæi, sada uzvisiti.

11. Zaèeste sijeno, rodit æete slamu; dah moj proždrijet æe vas kao oganj.

12. Narodi æe biti sažgani u vapno, kao posjeèeno trnje što gori u vatri.

13. Èujte, vi koji ste daleko, što sam uèinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!"

14. Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko æe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko æe od nas opstati pred žarom vjeènim?"

15. Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne èuje o krvoproliæu, koji zatvara oèi da ne vidi zlo:

16. on æe prebivati u visinama, tvrðe na stijenama bit æe mu utoèište, imat æe dosta kruha i vode æe mu svagda dotjecati.

17. Oèi æe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat æe zemlju nepreglednu.

18. Srce æe ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiæe?

19. Neæeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije.

20. Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oèi æe ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštiæeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolèiæi nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida.

21. Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neæe onud proæi nijedna laða s veslima niti æe koji bojni brod projedriti.

22. Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on æe nas spasiti.

23. Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti æe se naplijeniti plijena!

24. I nijedan graðanin neæe reæi: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja æe se oprostiti.