1. Izvijestiše Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviših planina te postavili prepreke u predjelima što se nalaze u ravnici.

2. On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovoðe amonske, sve primorske namjesnike

3. pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima živi? Kolika je vojska njegova? U èemu je snaga njegova i moæ njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom?

4. Zašto je meðu svima koji žive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo doðe u susret?"

5. Odgovori mu Ahior, voða svih sinova Amonovih: "Poslušaj, moj gospodaru, rijeèi iz usta sluge svoga: ja æu te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smješten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; neæe izaæi laž iz usta sluge tvoga.

6. Narod taj potjeèe od Kaldejaca.

7. Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se drže bogova otaca svojih koji su živjeli u zemlji kaldejskoj.

8. Skrenuše dakle s puta otaca svojih pa poèeše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše.

9. Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalište i odu u zemlju Kanaan; naseliše se ondje te imaðahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke.

10. Spustiše se poslije u Egipat, jer glad bijaše pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu èime hraniti. Porastoše u snažno mnoštvo; rodu njihovu ne bijaše broja.

11. Ali se kralj Egipta diže na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i uèini robovima.

12. Onda oni zavapiše Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egipæani otjeraše od sebe.

13. Bog pred njima isuši Crveno more

14. i prevede ih preko Sinaja i Kadeš Barne. Oni odbiše od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje,

15. smjestiše se na podruèju Amorejaca i vlastitom snagom istrijebiše sve Hešbonce. Prijeðoše preko Jordana i dobiše u nasljedstvo sav planinski kraj;

16. istjeraše Kanaanca, Perižanina, Jebusejca, Sihemca i sve Girgašane i tu obitavahu mnogo vremena.

17. Dok ne sagriješiše protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda;

18. ali kad se udaljiše od puta što im ga on bijaše naznaèio, u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja, zatoèiše ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im oteše neprijatelji njihovi.

19. Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspeše se iz raznih krajeva kamo bijahu raspršeni i ponovo zauzeše Jeruzalem, gdje se nalazi Svetište njihovo, i smjestiše se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli.

20. Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u èemu zastranio, je li sagriješio Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda možemo krenuti na nj i pokoriti ga;

21. ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer æe ih Bog njihov štititi, a mi æemo biti na ruglo svoj zemlji."

22. Kada Ahior završi tu besjedu, stadoše rogoboriti oni koji su okruživali šator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: tražili su da ga raskomadaju:

23. "Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moæi ni snage za žešæu bitku.

24. Krenimo, dakle! Oni æe biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru Holoferno!"





“Como é belo esperar!” São Padre Pio de Pietrelcina