1. Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

2. "Ovo je zakonska odredba što ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju još nije stavljan jaram.

3. A vi je predajte sveæeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim.

4. Sveæenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome poškropi sedam puta prema proèelju Šatora sastanka.

5. Neka se onda junica spali na njegove oèi; neka joj se spale: koža, meso, krv i neèist.

6. Potom neka sveæenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje.

7. Neka sveæenik opere svoju odjeæu, a svoje tijelo u vodi okupa. Poslije toga neka se sveæenik vrati u tabor, ali neka je neèist do veèeri.

8. I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeæu opere i okupa svoje tijelo u vodi te bude neèist do veèeri.

9. A jedan èist èovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan tabora na èisto mjesto da se èuva izraelskoj zajednici za vodu oèišæenja. To je žrtva okajnica.

10. I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca koji meðu njima boravi."

11. "Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neèist sedam dana.

12. Takav neka se opere tom vodom treæega dana i sedmoga dana pa æe biti èist. Ako se ne opere treæega dana i sedmoga dana, neæe biti èist.

13. Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula èovjeka, a ne opere se, oskvrnjuje Jahvino prebivalište. Takav neka se iskorijeni iz Izraela. Buduæi da vodom za oèišæenje nije bio poliven, neèist je; njegova je neèistoæa još na njemu."

14. "Ovo je zakon kad koji èovjek umre u šatoru; tko god uðe u šator i tko god bude u šatoru neka je neèist sedam dana.

15. Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je neèista.

16. A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maèa, ili mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neèist sedam dana.

17. Neka se za onoga koji se oneèistio uzme pepela od životinje spaljene za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije žive vode.

18. Onda neka èist èovjek uzme izopa, zamoèi ga u vodu te poškropi po šatoru, po svemu posuðu, po ljudima koji su tu bili, po onome koji se dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba.

19. Neka èisti èovjek škropi neèistoga treæega i sedmoga dana. Tako æe ga na sedmi dan oèistiti. Taj onda neka opere svoju odjeæu, okupa se u vodi i neka je naveèer èist.

20. A bude li tko neèist pa se ne oèisti, neka se iskorijeni iz zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino svetište; vodom za oèišæenje nije bio poliven; neèist je!

21. Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je škropio vodom za oèišæenje neka opere svoju odjeæu; i onaj koji je dirnuo vodu za oèišæenje neka je neèist do veèeri.

22. Èega se god neèisti dotakne neka je neèisto; a osoba koja se njega dotakne neka je neèista do veèeri."





“O passado não conta mais para o Senhor. O que conta é o presente e estar atento e pronto para reparar o que foi feito.” São Padre Pio de Pietrelcina