1. Job progovori i reèe:

2. "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima pravo?

3. Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuæu.

4. Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

5. On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreæe.

6. Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

7. Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde peèati.

8. Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao.

9. Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiæe i zvijezða na južnome nebu.

10. Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne mogu.

11. Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.

12. Ugrabi li što, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: 'Što si uèinio?'

13. Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici Rahaba.

14. Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega izaberem?

15. I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

16. A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

17. Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

18. Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom napaja!

19. Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega na sud?

20. Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

21. A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!

22. Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokonèava.

23. I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

24. U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

25. Od skoroteèe su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videæ.'

26. K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se zaleti.

27. Kažem li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti,

28. od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.

29. Ako li sam grešan, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe.

30. Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

31. u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

32. Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parnièiti.

33. Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

34. da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!

35. Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oèima!





“Seja paciente e espere com confiança o tempo do Senhor”. São Padre Pio de Pietrelcina