1. Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim.

2. Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.

3. Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela,

4. do mjesta na kojem je bio postavio šator, izmeðu Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.

5. I Lot, koji iðaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora,

6. tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.

7. Svaða je nastajala izmeðu pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.

8. Zato Abram reèe Lotu: "Neka ne bude svaðe izmeðu mene i tebe, izmeðu pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braæa!

9. Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja æu nadesno; ako æeš ti nadesno, ja æu nalijevo."

10. Lot podiže oèi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. -

11. Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.

12. Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome.

13. A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve.

14. Jahve reèe Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oèi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;

15. jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat æu tebi i tvome potomstvu zauvijek.

16. Potomstvo æu tvoje uèiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje æe potomstvo moæi prebrojiti.

17. Na noge! Proði zemljom uzduž i poprijeko jer æu je tebi predati."

18. Abram digne šatore i doðe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.





O sábio elogia a mulher forte dizendo: os seu dedos manejaram o fuso. A roca é o alvo dos seus desejos. Fie, portanto, cada dia um pouco. Puxe fio a fio até a execução e, infalivelmente, você chegará ao fim. Mas não tenha pressa, pois senão você poderá misturar o fio com os nós e embaraçar tudo.” São Padre Pio de Pietrelcina