1. Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijeæem mirisarskim; svaèijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi.

2. Pravim je putem kroèio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost.

3. Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.

4. Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opaèinu na opaèinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih.

5. Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuðinskom narodu.

6. Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove,

7. po rijeèi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posveæen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrðuje.

8. Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.

9. Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih.

10. A što se tièe dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.

11. Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao peèatnjak na desnici.

12. A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, odreðen za vjeènu slavu.

13. Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove.

14. Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje.

15. A je li se ipak rodio èovjek kao Josip? Voða braæi svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjeæene.

16. Još i Šem i Šet bijahu slavljeni meðu ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.





“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina