Poslanica Rimljanima, 8

1. Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

2. Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.

3. Uistinu, što je bilo nemoguæe Zakonu, jer je zbog tijela onemoæao, Bog je uèinio: poslavši Sina svoga u oblièju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

4. da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

5. Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:

6. težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.

7. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.

8. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

9. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

10. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.

11. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit æe i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

12. Dakle, braæo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!

13. Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmræujete tjelesna djela, živjet æete.

14. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

15. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem klièemo: "Abba! Oèe!"

16. Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;

17. ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

18. Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema buduæoj slavi koja se ima oèitovati u nama.

19. Doista, stvorenje sa svom žudnjom išèekuje ovo objavljenje sinova Božjih:

20. stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.

21. Jer i stvorenje æe se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.

22. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muèi se u poroðajnim bolima sve do sada.

23. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo išèekujuæi posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

24. Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?

25. Nadamo li se pak onomu èega ne gledamo, postojano to išèekujemo.

26. Tako i Duh potpomaže našu nemoæ. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

27. A Onaj koji pronièe srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.

28. Znamo pak da Bog u svemu na dobro suraðuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.

29. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblièeni slici Sina njegova te da on bude prvoroðenac meðu mnogom braæom.

30. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

31. Što æemo dakle na to reæi? Ako je Bog za nas, tko æe protiv nas?

32. Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neæe sve darovati?

33. Tko æe optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!

34. Tko æe osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

35. Tko æe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Maè?

36. Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.

37. U svemu tome nadmoæno pobjeðujemo po onome koji nas uzljubi.

38. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anðeli ni vlasti, ni sadašnjost ni buduænost, ni sile,

39. ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neæe nas moæi rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.