1. Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; ali kad je oskvrnuo oèevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo dano sinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik,

2. jer je Juda nadvladao meðu braæom, a od njega se rodio knez. Ipak je pravo prvorodstva pripalo Josipu.

3. Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron i Karmi.

4. Joelovi sinovi: njegov sin Šemaja, njegov sin Gog, njegov sin Šimej,

5. njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal,

6. njegov sin Beera, koga je odveo u sužanjstvo asirski kralj Tiglat Pileser; on je bio poglavar Rubenova plemena.

7. Njegovoj braæi, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenski rodovnik po naraštajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija,

8. Bela, sin Azazov, sin Šemin, sin Joelov. On je živio u Aroeru i do Neba i Baal Meona.

9. Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnožila u gileadskoj zemlji.

10. Za Šaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od njihove ruke; tako su se naselili u njihove šatore po svemu istoènom podruèju od Gileada.

11. Gadovi su sinovi živjeli blizu njih u bašanskoj zemlji do Salke.

12. Poglavar je bio Joel, a drugi Šafan, pa Janaj i Šafat u Bašanu.

13. Njihova su braæa po svojim rodovima bila: Mihael, Mešulam, Šeba, Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica.

14. To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela, sina Ješišaja, sina Jahdona, sina Buza.

15. Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda.

16. Živjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim šaronskim pašnjacima do njihovih krajeva.

17. Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena judejskoga kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama.

18. Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Manašeova plemena, hrabrih junaka koji su nosili štit i maè te zapinjali luk i bili vješti boju, bijaše èetrdeset tisuæa sedam stotina i šezdeset vojnika.

19. Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafišejaca i Nodabejaca.

20. U boju su zavapili k Bogu i on ih je uslišao jer su se pouzdali u nj: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke Hagrijci sa svim njihovim saveznicima.

21. Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuæa deva, dvije stotine i pedeset tisuæa ovaca i koza i dvije tisuæe magaraca - i odveli u ropstvo sto tisuæa ljudi.

22. Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda se naseliše na njihovo mjesto do sužanjstva.

23. Sinovi polovine Manašeova plemena nastanili su se u toj zemlji od Bašana do Baal Hermona i Šenira i do Hermonske gore. I bijahu se umnožili.

24. Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Jiši, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni muževi: poglavari u svojim rodovima.

25. Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima,

26. probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u sužanjstvo Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Manašeova plemena. Doveli su ih u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do današnjega dana.

27. Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari.

28. Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.

29. Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad i Abihu, Eleazar i Itamar.

30. Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abišuu;

31. Abišua rodi Bukija, Buki rodi Uziju;

32. Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota.

33. Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;

34. Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa;

35. Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana;

36. Johanan rodi Azarju, koji je bio sveæenik u Hramu što ga je sagradio Salomon u Jeruzalemu.

37. Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;

38. Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi Šaluma;

39. Šalum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju;

40. Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka.

41. Josadak je otišao kad je Jahve odveo u sužanjstvo Judu i Jeruzalem Nabukodonozorovom rukom.





“Que Maria seja toda a razão da sua existência e o guie ao porto seguro da eterna salvação. Que Ela lhe sirva de doce modelo e inspiração na virtude da santa humildade.” São Padre Pio de Pietrelcina