Found 277 Results for: sveæenik

  • Ali ako sveæenik opazi da se zaraza nije proširila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu kožnom predmetu, (Levitski zakonik 13, 53)

  • A ako, pošto je stvar bila oprana, sveæenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je neèista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana. (Levitski zakonik 13, 55)

  • Opazi li sveæenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki. (Levitski zakonik 13, 56)

  • neka sveæenik iziðe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je gubavac od gube ozdravio, (Levitski zakonik 14, 3)

  • Neka zatim sveæenik naredi da se jedna ptica zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. (Levitski zakonik 14, 5)

  • Sveæenik koji vrši èišæenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u Šator sastanka s èovjekom koji se ima èistiti. (Levitski zakonik 14, 11)

  • Neka zatim sveæenik uzme jedno muško janje pa ga s ono ulja u logu prinese kao žrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. (Levitski zakonik 14, 12)

  • Potom neka sveæenik uzme krvi od žrtve naknadnice, pa neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. (Levitski zakonik 14, 14)

  • Zamoèivši sveæenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi škropljenje pred Jahvom sedam puta. (Levitski zakonik 14, 16)

  • Od ulja što mu preostane u ruci neka sveæenik, po krvi od žrtve naknadnice, pomaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. (Levitski zakonik 14, 17)

  • Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveæenik metne na glavu onoga koji se èisti. Tako æe sveæenik nad njim izvršiti obred pomirenja pred Jahvom. (Levitski zakonik 14, 18)

  • Neka sveæenik poslije toga prinese žrtvu okajnicu i nad onim koji se èisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neèistoæu. Napokon neka zakolje žrtvu paljenicu, (Levitski zakonik 14, 19)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina