Found 1414 Results for: svoje

  • Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. (Knjiga Postanka 44, 13)

  • Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?' (Knjiga Postanka 44, 19)

  • Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' (Knjiga Postanka 44, 20)

  • Onda faraon reèe Josipu: "Kaži svojoj braæi neka uèine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. (Knjiga Postanka 45, 17)

  • Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doðite! Ja æu vam dati najbolju zemlju u Egiptu te æete uživati od obilja ove zemlje.' (Knjiga Postanka 45, 18)

  • A naredi i ovo: 'Ovako uèinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i doðite. (Knjiga Postanka 45, 19)

  • I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu. (Knjiga Postanka 46, 5)

  • Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. (Knjiga Postanka 46, 6)

  • Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kæeri i kæeri svojih sinova, sve svoje potomstvo. (Knjiga Postanka 46, 7)

  • I uzevši petoricu izmeðu svoje braæe, uvede ih faraonu. (Knjiga Postanka 47, 2)

  • Kad je ona godina prošla, doðu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veæ ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. (Knjiga Postanka 47, 18)

  • Zašto da uništimo na tvoje oèi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako æemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!" (Knjiga Postanka 47, 19)


“Procuremos servir ao Senhor com todo o coração e com toda a vontade. Ele nos dará sempre mais do que merecemos.” São Padre Pio de Pietrelcina