1. Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških,

2. tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u èamcima rogoznim. Idite, brze skoroteèe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaèu, èija je zemlja rijekama izbrazdana.

3. Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte.

4. Jer ovako mi govori Jahve: "Mirno æu gledati s mjesta svojega, k'o prozirna žega podnevna, k'o rosan oblak za vruæine žetvene.

5. Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, nožima æe posjeæi mladice, povezati, ukloniti grane.

6. Svi æe biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice æe na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati."

7. U ono æe vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevaèki, èija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion.





“O amor e o temor devem sempre andar juntos. O temor sem amor torna-se covardia. São Padre Pio de Pietrelcina