1. Ovako govori Jahve: "Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv puèanstva kaldejskog vjetar zatornièki.

2. Poslat æu na Babilon vijaèe da ga viju i prorešetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan,

3. nek' strijelac luka ne odlaže, nek' ne skida oklopa! Ne štedite mladiæa njihovih, svu mu vojsku kleto uništite!

4. Pobijeni æe padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim."

5. Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova.

6. Bježite iz Babilona, nek' svak' spasi život svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaæa po zasluzi!

7. Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše.

8. Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potražite balzama rani njegovoj: možda æe ozdravit'!

9. Lijeèili smo Babilon, al' se ne izlijeèi. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake.

10. Jahve je iznio pravdu našu! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga našega.

11. Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potaèe duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov.

12. Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojaèajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona.

13. O, ti što prebivaš na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svršetak doðe, kraj tvojoj lakomosti.

14. Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit æu te ljudstvom kao skakavcima, zaorit æe protiv tebe vika bojna."

15. On snagom svojom stvori zemlju, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.

16. Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

17. Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha.

18. Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne.

19. 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo.

20. Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva.

21. Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozaèa.

22. Pomlatih tobom èovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladiæa i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado.

23. Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljaèe.

24. Ali na vaše oèi sada plaæa Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje uèiniše Sionu - rijeè je Jahvina.

25. "Evo me na te, Goro zatornice - rijeè je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut æu rukom protiv tebe, svalit æu te s litice, pretvorit æu te u goru spaljenu.

26. Iz tebe više neæe klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit æeš vjeèna pustinja" - rijeè je Jahvina.

27. Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog meðu narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Aškenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci!

28. Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju.

29. Zemlja æe se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu.

30. Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove: postadoše kao žene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima.

31. Tekliè teklièa prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet,

32. prijelazi zaposjednuti, tvrðave ognjem popaljene, a ratnici prestrašeni.

33. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kæi je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doæi æe joj vrijeme žetve."

34. Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbušinu, iz mog me istjerao Edena.

35. "Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem.

36. Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja æu braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit æu more njegovo i presahnut æu izvore njegove.

37. Babilon æe biti hrpa ruševina, brlog èagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen.

38. Svi zajedno rièu k'o lavovi, zavijaju kao laviæi.

39. Kad se ugriju, priredit æe im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vjeènim snom, da se više ne probude - rijeè je Jahvina.

40. Odvest æu ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove."

41. "Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima?

42. Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo.

43. Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: èovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin èovjeèji."

44. "Kaznit æu Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neæe više k njemu hrliti narodi, srušit æe se babilonske zidine.

45. Izaði iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina!

46. Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje.

47. Jer evo dolaze dani kada æu kazniti kipove babilonske, i sva æe mu se zemlja postidjeti, i svi æe mu pobijeni ležat' posred grada.

48. Tada æe nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer æe sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rijeè je Jahvina!

49. I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu.

50. Vi što umakoste maèu, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu:

51. 'Stidjeli smo se slušajuæ' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuðinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.'

52. Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu kazniti kipove njegove i po svoj æe mu zemlji stenjat' ranjenici.

53. Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju æe zapovijed na nj navalit' pustošnici" - rijeè je Jahvina.

54. Èujte vapaj iz Babilona, i strašan poraz iz zemlje kaldejske!

55. Jer sam Jahve pustoši Babilon, on stišava strašnu buku njegovu: buèili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova.

56. Jest, pustošnik doðe na Babilon, uhvaæeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaæa po zasluzi!

57. "Opojit æu mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vjeènim snom pa se više ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama.

58. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Široke zidine babilonske bit æe do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit æe ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj muèili!"

59. Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, èetvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik.

60. Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreæu koja je morala doæi na Babilon - sva ona proroštva napisana protiv Babilona.

61. Jeremija reèe Seraji: "Kad doðeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove rijeèi.

62. I reci: 'Jahve, ti sam reèe da æeš zatrti ovo mjesto te u njemu nièega više neæe biti, ni èovjeka ni živinèeta, nego æe postati vjeèna pustinja.'

63. Kad proèitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci uEufrat.

64. I reci: 'Ovako æe potonuti Babilon i neæe se više podiæi iz nesreæe koju æu na nj svaliti.'" To su rijeèi Jeremijine.





“A ingenuidade e’ uma virtude, mas apenas ate certo ponto; ela deve sempre ser acompanhada da prudência. A astúcia e a safadeza, por outro lado, são diabólicas e podem causar muito mal.” São Padre Pio de Pietrelcina