1. Šimun, Sin Onijin, veliki sveæenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme uèvrstio Hram.

2. Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta.

3. U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo.

4. U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.

5. Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma?

6. Kao zvijezda Danica meðu oblacima i kao mjesec pun;

7. kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima;

8. kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga

9. i kao plamen i kad u kadionici; kao vrè od kovana zlata, optoèen mnogovrsnim dragim kamenjem;

10. kao maslina puna plodova i kao èempres što se diže u oblake.

11. Kad bi na se metnuo krasnu odjeæu i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim velièanstvom;

12. kad je primao žrtvene dijelove iz ruku sveæenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braæe svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove

13. svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim.

14. Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;

15. pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožða, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega.

16. Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tuèene kovine i jeèali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim.

17. I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju nièice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem.

18. A pjevaèi bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,

19. dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleæi se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.

20. Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodièi se njegovim imenom.

21. I još jednom svi bi pali nièice da prime blagoslov Svevišnjeg.

22. A sada blagoslovite Boga svemira, koji èini èudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majèine i èini s nama po milosti svojoj.

23. On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova.

24. Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi.

25. Na dva se naroda gnuša moja duša, a treæi i nije narod:

26. na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.

27. Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca.

28. Blago èovjeku koji o ovome razmišlja i primajuæi to k srcu postaje mudar.

29. Bude li postupao prema tome, u svemu æe biti moæan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.





“Deus sempre nos dá o que é melhor para nós.” São Padre Pio de Pietrelcina