Poslanica Rimljanima, 2
1. Zato nemaš isprike, èovjeèe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuðuješ: ta to isto èiniš ti što sudiš.
2. Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što èine.
3. Misliš li da æeš izbjeæi sudu Božjemu, ti èovjeèe što sudiš one koji takvo što èine, a sam to isto èiniš?
4. Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaæajuæi da te dobrota Božja k obraæenju privodi?
5. Tvrdokornošæu svojom i srcem koje neæe obraæenja zgræeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga
6. koji æe uzvratiti svakom po djelima:
7. onima koji postojanošæu u dobrim djelima ištu slavu, èast i neraspadljivost - život vjeèni;
8. buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba!
9. Nevolja i tjeskoba na svaku dušu èovjeèju koja èini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;
10. a slava, èast i mir svakomu koji èini dobro, Židovu najprije, pa Grku!
11. Ta u Boga nema pristranosti.
12. Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona æe i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu æe biti suðeni.
13. Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji æe Zakona biti opravdani.
14. Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajuæi Zakona, oni su sami sebi Zakon:
15. pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoèi i njihova savjest, a i prosuðivanja kojima se meðu sobom optužuju ili brane.
16. To æe se oèitovati na Dan u koji æe, po mojem evanðelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.
17. Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno poèivaš na Zakonu i dièiš se Bogom,
18. koji poznaješ Volju i iz Zakona pouèen razluèuješ što je bolje
19. te si uvjeren da si voða slijepih, svjetlo onih u tami,
20. odgojitelj nerazumnih, uèitelj nejaèadi jer u Zakonu imaš olièenje znanja i istine;
21. ti, dakle, koji drugoga uèiš, sam sebe ne uèiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš!
22. Ti koji zabranjuješ preljub, preljub poèinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljaèkaš hramove!
23. Ti koji se Zakonom dièiš, kršenjem toga Zakona Boga obešèašæuješ!
24. Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli meðu narodima.
25. Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.
26. Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neæe li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?
27. I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit æe tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.
28. Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana,
29. na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.