1. Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu:

2. "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se èovjekom!

3. Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;

4. da bi Jahve ispunio svoje obeæanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeæi preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek æe jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.'

5. I sam znaš što mi je uèinio Joab, sin Sarvijin, kako je uèinio obojici vojskovoða Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuæu na nogama svojim.

6. Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poèine u Podzemlju.

7. A sinovima Barzilaja Gileaðanina vrati ljubav: neka budu meðu onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.

8. Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neæu te pogubiti maèem.'

9. Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si èovjek razborit, i veæ æeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš."

10. I potom poèinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu.

11. David je kraljevao nad Izraelom èetrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

12. Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma uèvrsti.

13. Ali Adonija, sin Hagitin, doðe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade nièice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je."

14. I nastavi: "Imam ti nešto reæi." Ona reèe: "Govori."

15. Tada æe on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael oèekivao da æu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.

16. Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reèe: "Govori."

17. A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neæe odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!"

18. A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit æu kralju o tebi."

19. Kada dakle uðe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i poðe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane.

20. Tada mu reèe: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neæu odbiti."

21. Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu."

22. Kralj Salomon odgovori i reèe svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je sveæenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!"

23. Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života!

24. Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeæao: još danas æe Adonija umrijeti."

25. I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.

26. Sveæeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neæu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovèeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem."

27. I Salomon iskljuèi Ebjatara iz sveæenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rijeè koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.

28. Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije prikljuèio Abšalomu - on uteèe u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika.

29. I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruèi Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!"

30. Benaja ode u Šator Jahvin i reèe Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziði!" On odgovori: "Neæu, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio."

31. Kralj mu reèe: "Uèini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako æeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio.

32. Jahve æe uèiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva èovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maèem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voðu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga.

33. Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaèkoj kuæi i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir."

34. I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.

35. Mjesto njega postavi kralj na èelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi sveæenika Sadoka.

36. Salomon pozva Šimeja i reèe mu: "Sagradi sebi kuæu u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.

37. Onoga dana kad iziðeš i prijeðeš potok Kidron, znaj dobro da æeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju."

38. Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako æe uèiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu.

39. Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu."

40. Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata.

41. I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se."

42. Kralj pozva Šimeja i reèe mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da æeš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijeè koju sam èuo.'

43. Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?"

44. Još reèe kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si uèinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uèini da se tvoja zloæa obori na tvoju glavu.

45. A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje æe Davidovo biti èvrsto pred Jahvom dovijeka."

46. I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziðe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se uèvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.





“É loucura fixar o olhar no que rapidamente passa”. São Padre Pio de Pietrelcina