Fundar 10 Resultados para: Meribaal

  • Šaulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet godina kad je iz Jizreela došao glas o Šaulovoj i Jonatanovoj pogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobježe, ali u brzini bijega dijete pade i osta hromo. Ime mu bijaše Meribaal. (Druga knjiga o Samuelu 4, 4)

  • Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pade nièice i pokloni se. A David reèe: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga sluge!" (Druga knjiga o Samuelu 9, 6)

  • Meribaal se pokloni i reèe: "Što je tvoj sluga te iskazuješ milost mrtvome psu kao što sam ja?" (Druga knjiga o Samuelu 9, 8)

  • Ti æeš mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obraðivati zemlju, od nje æeš skupljati žetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest æe svagda za mojim stolom." A Siba imaše petnaest sinova i dvadeset slugu. (Druga knjiga o Samuelu 9, 10)

  • Siba odgovori kralju: "Tvoj æe sluga uèiniti sve što je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izmeðu kraljevih sinova. (Druga knjiga o Samuelu 9, 11)

  • Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su živjeli u Sibinoj kuæi bijahu u službi Meribaala. (Druga knjiga o Samuelu 9, 12)

  • A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na obje noge. (Druga knjiga o Samuelu 9, 13)

  • Tada kralj reèe Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se nièice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim oèima, kralju gospodaru!" (Druga knjiga o Samuelu 16, 4)

  • I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ureðivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. (Druga knjiga o Samuelu 19, 25)

  • Meribaal reèe kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!" (Druga knjiga o Samuelu 19, 31)


“Esforce-se, mesmo se for um pouco, mas sempre…” São Padre Pio de Pietrelcina