1. Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: "Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima æu satrti glave, što ostane, pod maè æu udariti. Nijedan neæe uteæi, nitko se neæe spasiti.

2. Zariju li se i u Podzemlje, išèupat æe ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande æu ih skinuti.

3. Ako se sakriju i navrh Karmela, naæi æu ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit æu Zmaju da ih proždre.

4. Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit æu maèu da ih sasijeèe; upravit æu oèi na njih, ali na nesreæu, ne na dobro."

5. Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila i spušta k'o Rijeka egipatska.

6. On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime.

7. "Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kušani" - rijeè je Jahvina. "Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira?"

8. Gle, oèi Jahve Gospoda uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat æe ga s lica zemlje. "Ipak neæu sasvim zatrti dom Jakovljev" - rijeè je Jahvina.

9. "Jer, gle, zapovijed æu dati i rastresti dom Izraelov meðu sve narode, k'o što se trese žito u rešetu, da ni zrnce na zemlju ne padne.

10. Svi grešnici naroda moga od maèa æe pasti, svi koji kažu: 'Nije blizu i neæe nas stiæi nesreæa.'"

11. "U dan æu onaj podiæi raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati k'o u stara vremena,

12. da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje" - rijeè je Jahve Gospoda, tvorca svega toga.

13. "Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe oraè stizat' žeteoca, mastilac grožða sijaèa, kad æe planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime.

14. Okrenut æu sudbinu naroda moga Izraela: obnovit æe gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod.

15. Posadit æu ih u zemlju njihovu i nikad se više neæe išèupati iz zemlje koju im dadoh" - veli Jahve, Bog tvoj.





“O medo excessivo nos faz agir sem amor, mas a confiança excessiva não nos deixa considerar o perigo que vamos enfrentar”. São Padre Pio de Pietrelcina