1. Naaman, vojskovoða aramskoga kralja, bijaše ugledan èovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav.

2. Jednom su Aramejci otišli u pljaèku i na podruèju izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj.

3. Ona reèe svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!"

4. Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske."

5. Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja æu poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuæa zlatnih šekela i deset sveèanih haljina.

6. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijeèiš od gube."

7. Kad je izraelski kralj proèitao pismo, razdera haljine na sebi i reèe: "Zar sam ja Bog da mogu usmræivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izlijeèim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!"

8. A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeæu, poruèi kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo doðe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu."

9. I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuæe.

10. A Elizej poruèi dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo æe ti opet biti èisto."

11. Naaman se naljuti i poðe govoreæi: "Gle, ja mišljah, iziæi æe preda me, zazvat æe ime Jahve, Boga svoga, stavit æe ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.

12. Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem èist?" Okrenu se i ode odande ljutit.

13. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oèe moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi uèinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit æeš èist.'"

14. I tako siðe, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijeèi èovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oèistio se!

15. Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uðe, stade preda nj i reèe mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge."

16. Ali on odgovori: "Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede.

17. Tada Naaman reèe: "Dobro, kad neæeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neæe više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi.

18. A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar poðe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj èin sluzi tvome."

19. A on mu reèe: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeðe dio puta.

20. Gehazi, momak Elizeja, Božjega èovjeka, pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrèat æu ja za njim i uzet æu štogod od njega."

21. I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trèi, skoèi mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?"

22. On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladiæa iz Efrajimove gore, dvojica od proroèkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine."

23. Naaman reèe: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.

24. Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kuæi. Zatim otpusti ljude i oni odoše.

25. Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio."

26. Ali Elizej reèe: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje.

27. Ali æe se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.





“Por que a tentação passada deixa na alma uma certa perturbação? perguntou um penitente a Padre Pio. Ele respondeu: “Você já presenciou um tremor de terra? Quando tudo estremece a sua volta, você também é sacudido; no entanto, não necessariamente fica enterrado nos destroços!” São Padre Pio de Pietrelcina