Druga Petrova poslanica, 2
1. Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što æe i meðu vama biti lažnih uèitelja, onih koji æe prokrijumèariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navuæi na se brzu propast.
2. I mnogi æe se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih æe se kuditi put istine.
3. U svojoj æe vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda veæ odavna nije dokona i propast im ne drijema.
4. Doista, ako Bog anðela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mraènom bezdanu da budu èuvani za sud;
5. ako staroga svijeta ne poštedje, nego saèuva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sruèivši potop na svijet bezbožni;
6. ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer buduæim bezbožnicima postavi;
7. ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi -
8. pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonièka djela onih meðu kojima je boravio -
9. umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji saèuvati,
10. ponajpaèe one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Velièanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrðujuæi Slave,
11. dok anðeli, iako jakošæu i snagom od njih veæi, ne izrièu protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda.
12. Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi roðene za lov i istrebljenje, pogrðuju što ne poznaju. Istim æe istrebljenjem i oni biti istrebljeni;
13. zadesit æe ih nepravda, plaæa nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslaðuju se prijevarama svojim dok se s vama goste.
14. Oèi su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi!
15. Zabludiše, napustivši ravan put, te poðoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaæu nepravednosti,
16. ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinèe ljudskim glasom prozbori i sprijeèi prorokovo bezumlje.
17. Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se èuva mrkla tmina.
18. Naklapajuæi naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi.
19. Obeæavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada.
20. Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleæu i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga.
21. Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leða svetoj zapovijedi koja im je predana.
22. Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraæa svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."