Löydetty 858 Tulokset: Rijeè

  • Zatim neka doðu sveæenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu služe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se rijeè rješava svaki spor i svako nasilje. (Ponovljeni zakon 21, 5)

  • Neka onda Levijevci preuzmu rijeè i jakim glasom reknu svim Izraelcima: (Ponovljeni zakon 27, 14)

  • Jer, Rijeè je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš. (Ponovljeni zakon 30, 14)

  • Nek' mi nauk daždi poput kiše, kao rosa rijeè nek' moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj! (Ponovljeni zakon 32, 2)

  • TÓa nije to za vas prazna rijeè jer ona je vaš život. Zbog ove rijeèi živjet æete dugo na zemlji koju æete, prešavši Jordan, zaposjesti." (Ponovljeni zakon 32, 47)

  • O ocu svome i majci reèe on: Nisam ih vidio! Braæe svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvræe, jer tvoju rijeè on je vršio i tvojega se držao Saveza. (Ponovljeni zakon 33, 9)

  • A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreæi: "Ne vièite i ne dajte glasa od sebe i nijedna rijeè neka se ne èuje iz vaših usta dok vam ne kažem: 'Vièite!' Tada neka odjekne bojna vika." (Jošua 6, 10)

  • Tada proèita Jošua svaku rijeè Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. (Jošua 8, 34)

  • Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s prijestolja. (Knjiga o sucima 3, 20)

  • Levit, muž ubijene žene, uze rijeè: "Došao sam s inoèom u Benjaminovu Gibeu da prenoæim. (Knjiga o sucima 20, 4)

  • Zato sam - rijeè je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da æe dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeè je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja èastim one koji mene èaste, a koji mene preziru, bit æe osramoæeni. (Prva knjiga o Samuelu 2, 30)

  • Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena rijeè Jahvina. (Prva knjiga o Samuelu 3, 7)


“As almas não são oferecidas como dom; compram-se. Vós ignorais quanto custaram a Jesus. É sempre com a mesma moeda que é preciso pagá-las”. São Padre Pio de Pietrelcina