Löydetty 394 Tulokset: Zet

  • Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!" (Knjiga Postanka 2, 23)

  • U znoju lica svoga kruh svoj æeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æeš se i vratiti." (Knjiga Postanka 3, 19)

  • Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet. (Knjiga Postanka 3, 23)

  • Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vruæine, ljeta, zime, dani, noæi nikada prestati neæe." (Knjiga Postanka 8, 22)

  • da neæu uzeti ni konèiæa, ni remena od obuæe, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. (Knjiga Postanka 14, 23)

  • a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." (Knjiga Postanka 19, 2)

  • Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. (Knjiga Postanka 19, 14)

  • te im reèe: "Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, èujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, (Knjiga Postanka 23, 8)

  • Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, (Knjiga Postanka 24, 37)

  • Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nareðujuæi mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka", (Knjiga Postanka 28, 6)

  • Jednoga dana, u vrijeme pšeniène žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od ljubavèica svoga sina!" (Knjiga Postanka 30, 14)

  • Tako možete živjeti meðu nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno kreæete i stjeèete imovinu!" (Knjiga Postanka 34, 10)


“Lembre-se de que os santos foram sempre criticados pelas pessoas deste mundo, e puseram sob seus pés o mundo e as suas máximas .” São Padre Pio de Pietrelcina