Druga knjiga o kraljevima, 6

1. Proroèki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.

2. Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i naèinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite."

3. Jedan od njih reèe mu: "Udostoj se poæi sa svojim slugama." On odgovori: "Hoæu."

4. I poðe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeæi drva.

5. A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posuðena!"

6. A èovjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsijeèe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uèini da sjekira ispliva.

7. I reèe: "Izvadi je!" I èovjek pruži ruku te je uze.

8. Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim èasnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu."

9. Ali Elizej poruèi izraelskom kralju: "Èuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili."

10. I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao èovjek Božji. On je upozoravao i kralj se èuvao; a bilo je to više puta.

11. Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje èasnike te ih upita: "Neæete li mi reæi tko od naših drži s kraljem Izraelovim?"

12. Jedan od èasnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeèi koje kazuješ u svojoj spavaonici."

13. On reèe: "Idite i pogledajte gdje je, pa æu veæ poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu."

14. Tada kralj posla onamo konje, kola i jake èete. Oni stigoše noæu i opkoliše grad.

15. Ujutro, ustavši, èovjek Božji iziðe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reèe: "Ah, gospodaru moj, što nam je èiniti?"

16. A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima."

17. I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oèi da vidi!" I Jahve otvori oèi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!

18. Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoæom ove ljude!" I na rijeè Elizejevu udari ih sljepoæom.

19. Elizej im reèe: "Nije ovo put i nije ovo grad. Poðite za mnom, ja æu vas odvesti èovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju.

20. Kad su ulazili u Samariju, Elizej reèe: "Jahve, otvori ovima oèi da progledaju." Jahve im otvori oèi i oni vidješe da su usred Samarije!

21. Kad ih vidje kralj Izraela, reèe Elizeju: "Treba li ih poubijati, oèe moj?"

22. A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar æeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i maèem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru."

23. Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljaèkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo.

24. Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzaðe i opkoli Samariju.

25. I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareæa glava stajala osamdeset šekela srebra, a èetvrt kaba golubinje neèisti pet šekela srebra.

26. Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!"

27. On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako æu ti ja pomoæi? Neèim s gumna ili iz tijeska?"

28. Još joj kralj reèe: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra æemo pojesti moga!'

29. Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina."

30. Kada je kralj èuo rijeèi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.

31. I reèe tada kralj: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!"

32. Elizej sjedio u svojoj kuæi i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reèe starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnièki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne èuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?"

33. Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reèe mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još oèekujem od Jahve?"