1. Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svom životu ne ravnaju po Božjim zakonima;

2. pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tražili stanovnici tog mjesta.

3. Narodu je bilo teško i nepodnosivo toliko zlo.

4. Pogani ispuniše Hram raspuštenošæu i pijankama. Zabavljali su se s djevojèurama i u svetim se predvorjima upuštali sa ženama. Štoviše, u samu su unutrašnjost unosili koješta zabranjeno.

5. Žrtvenik su natovarili nedopuštenim žrtvama koje su zakoni branili.

6. Èak nije bilo dopušteno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske svetkovine otaca, niti se uopæe itko smio priznavati Židovom.

7. Naprotiv, silom su ih tjerali na mjeseène žrtvene gozbe u spomen kraljeva roðendana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su ovjenèani bršljanom iziæi u Dionizovu povorku.

8. Na Ptolemejev poticaj izišla je naredba da se i u susjednim helenskim gradovima jednako postupa sa Židovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim gozbama,

9. a da se ubiju oni koji ne prihvaæaju helenskih obièaja. Bilo je oèito kakva je nevolja nastala.

10. Tako su bile izvedene pred sud dvije žene koje su obrezale svoju djecu. Objesili su im dojenèad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina.

11. Drugi se sastajali u obližnjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spališe; iz poštovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili.

12. One kojima æe ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda.

13. Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna.

14. Dok u drugih naroda Gospod strpljivo èeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odluèio drukèije postupiti;

15. ne èeka da nas kazni istom kad se veæ ispuni mjera naših grijeha.

16. Zato nam on nikad ne uskraæuje svog milosrða niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama.

17. Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rijeèi nastavit æemo kazivanje.

18. Eleazara, jednog od prvaka meðu pismoznancima, èovjeka veæ poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvarajuæi usta, da jede svinjetinu.

19. Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi muèilištu.

20. Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odluèno èuva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu.

21. Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog èovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa.

22. Uèini li tako, izbavit æe se od smrti njihovim èovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo.

23. Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje èasne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još veæma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje.

24. "Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladiæi pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuðinske obièaje.

25. Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu.

26. Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neæu izbjeæi rukama Svemoguæega.

27. A sada, junaèki se odrièuæi života, pokazat æu se dostojnim svoje starosti

28. i mladiæima ostaviti plemenit primjer kako se za èasne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih rijeèi odmah pristupi muèilištu.

29. Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove rijeèi èinile im se ludošæu.

30. Kad je veæ pod udarcima umirao, uzdahnu i reèe: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bièevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu."

31. I tako je on preminuo i svojom smræu ostavio ne samo mladeži nego i veæini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.





“A maior alegria de um pai é que os filhos se amem, formem um só coração e uma só alma. Não fostes vós que me escolhestes, mas o pai celeste que, na minha primeira missa, me fez ver todos os filhos que me confiava”.(P.e Pio) São Padre Pio de Pietrelcina