Evanðelje po Luki, 11

1. Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Èim presta, reèe mu jedan od uèenika: "Gospodine, nauèi nas moliti kao što je i Ivan nauèio svoje uèenike."

2. On im reèe: "Kad molite, govorite: 'Oèe! Sveti se ime tvoje! Doði kraljevstvo tvoje!

3. Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

4. I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'"

5. I reèe im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poðe k njemu o ponoæi i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha.

6. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!'

7. A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosaðuj mi! Vrata su veæ zatvorena, a djeèica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...'

8. Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat æe i dati mu što god treba zbog njegove bezoènosti."

9. "I ja vama kažem: Ištite i dat æe vam se! Tražite i naæi æete! Kucajte i otvorit æe vam se!

10. Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit æe se."

11. "A koji je to otac meðu vama: kad ga sin zaište ribu, zar æe mu mjesto ribe zmiju dati?

12. Ili kad zaište jaje, zar æe mu dati štipavca?

13. Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li æe više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"

14. I istjerivaše ðavla koji bijaše nijem. Kad iziðe ðavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo.

15. A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici ðavolskom, izgoni ðavle!"

16. A drugi su iskušavajuæi ga, tražili od njega kakav znak s neba.

17. Ali on, znajuæi njihove misli, reèe im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet æe i kuæa æe na kuæu pasti.

18. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako æe opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim ðavle.

19. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim ðavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato æe vam oni biti suci.

20. Ali ako ja prstom Božjim izgonim ðavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."

21. "Dokle god jaki i naoružani èuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed.

22. Ali ako doðe jaèi od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli."

23. "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."

24. "Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeæi spokoja. Kad ga ne naðe, rekne: 'Vratit æu se u kuæu odakle iziðoh.'

25. Došavši, naðe je pometenu i ureðenu.

26. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uðu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu èovjeku gore nego na poèetku."

27. Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!"

28. On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju rijeè Božju i èuvaju je!"

29. Kad je nagrnulo mnoštvo, poèe im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neæe dati doli znak Jonin.

30. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako æe biti i Sin Èovjeèji ovomu naraštaju."

31. "Kraljica æe Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla èuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona!

32. Ninivljani æe ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!"

33. "Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost.

34. Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.

35. Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.

36. Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djeliæa tame, bit æe posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje."

37. Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uðe i priðe k stolu.

38. Vidjevši to, farizej se zaèudi što se Isus prije objeda ne opra.

39. A Gospodin mu reèe: "Da, vi farizeji èistite vanjštinu èaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti.

40. Bezumnici! Nije li onaj koji naèini vanjštinu naèinio i nutrinu.

41. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je èisto."

42. "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povræa, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo èiniti, a ono ne zanemariti."

43. "Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima.

44. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajuæi hode."

45. Nato æe neki zakonoznanac: "Uèitelju, tako govoreæi i nas vrijeðaš."

46. A on reèe: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete."

47. "Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše.

48. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!

49. Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat æu k njima proroke i apostole. Neke æe poubijati i prognati -

50. da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta,

51. od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmeðu žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit æe se od ovoga naraštaja!"

52. "Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljuè znanja: sami ne uðoste, a sprijeèiste one koji htjedoše uæi."

53. Kad Isus izaðe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja

54. vrebajuæi na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.